Get your own egg here!

ponedjeljak, 17.03.2008.

"Mladi geografi" i godišnji odmor

Žao mi je što vas moram razočarati - Pancho je, koji inače piše ovaj blog, otišao na godišnji odmor i neće ga biti punih tjedan-dva! Od mene, Monike, dobit ćete samo ovaj post. Razlog svega toga je što u petak idemo u Zagreb (za Uskrs), budući da u srijedu završava škola i počinju uskršnji praznici, koji traju 10 dana. Iako Pancho neće ići u Zagreb (o njemu će se skrbiti moj tata), on ne zna na kojoj se web stranici nalazi blog.hr pa mu ja stoga uvijek otvaram tu stranicu. Međutim, mene neće biti nekih tjedan dana, pa ni on neće doći na blog. Ali zato će lijepo odmoriti svoje "sretne" zečje šapice, tako da će vam, kad mu prođe "odmor", pisati sve u šesnaest!

Danas sam bila na županijskom natjecanju iz geografije, a koje se održalo u srednoj školi u našem gradu (Poreču). Da, da, baš super - ne moramo se voziti autobusom po Istri, iako mislim da nikome vožnja do obližnjeg grada u Istri ne bi škodila. Sve u svemu, grozno sam riješila zadatke.
Kad smo došli u tu školu, prvo smo imali program dobrodošlice u jednoj ogromnoj učionici. Na ploči je, vrlo uredno, čitko, lijepo i šareno, pisalo 15. natjecanje mladih geografa i pokraj je bila nacrtana Zemlja. Zatim su učenici te škole pjevali (prvo su otpjevali himnu Hrvatkse, a zatim himnu Istre ), glumili, itd. Kasnije smo otišli u učionice gdje smo dobili zadatke za rješavanje.
Dobili smo dva-tri papira (haha, ne sjećam se ni koliko je bilo papira ), koji su bili povezani, a na kojim je bilo 30-ak zadataka. Svaki je zadatak "nosio" dva do tri boda, ukupno 70 bodova.
Opisat ću samo jedno pitanje i moj odgovor na to pitanje. Ne znam koje je bilo po redu, među zadnjim pitanjima:
Na karti, prolaz označen slovom X je ______________________ kanal koji razdvaja iscrtkanu kopnenu državu _________________ i otočnu državu _____________________.
Tako je glasilo pitanje. Karta je bila slijepa, jedan morski prolaz označen slovom X, jedna kopnena iscrtkana država i otok do nje. Otprilike ovako (ovo nije ista karta, ali da vidite položaj kanala i država) :




Ovo što je:
- iscrtkano crvenim crtama - to je dio države Mozambik koju su oni iscrtkali, a koju sam ipak prepoznala (iako gotovo trećina fali ).
- otok - Madagaskar. To bi svatko trebao znati.
- označeno slovom X - to je taj zagonetni kanal čijeg se imena nikako nisam mogla sjetiti. Palo mi je na um ime Mozambički kanal, ali tko kaže da nije Madagaskarski? Osim toga, možda se ne zove po državi, nego po nekom gradu (tako je Adenski zaljev u Aziji dobio ime - po gradu Adanu), a tada se nisam mogla sjetiti niti jednog grada u Mozambiku ili Madagaskaru. Na kraju sam to polje ostavila prazno. Iako sam znala države, na tom sam zadatku izgubila tri dragocjena boda, jer nisam napisala kanal. A znate kako mu je ime? Kad sam to vidjela u rješenjima koja su poslije visjela na oglasnoj ploči, prošli su me trnci! Ime mu je - Mozambički kanal...
Vjerojatno ste se začudili kad sam napisala da sam izgubila tri boda, a napisala sam točno dvije trećine zadatka. To je zato što su oni koji ispravljaju te testove strogi. Pogriješiš li jedno jedino slovo - ode cijeli zadatak. Ako jedno jedino slovo ispraviš - ode cijeli zadatak. Ako slučajno nešto zamrljaš kemijskom olovkom (smiješ pisati samo time), ili koristiš korektor, ili prvo pišeš olovkom, pa onda kemijskom - ode cijeli zadatak.
Zato je svaki bod dragocjen. Često bi se gubila prva, druga i treća mjesta zbog samo dva boda! Katkad ti ne bi išao dalje na natjecanje, a onaj bi ispred tebe išao, a taj bi imao samo 1 bod više od tebe! Teško, zar ne? Ja ću biti sretna ako ne budem zadnja...

Sretan vam Uskrs (mene nema od petka)!!!

četvrtak, 13.03.2008.

Ja = filmski star

Ne vjerujete? Ne vjerujete da sam ja prava zvijezda?! Evo vam dokaz:

srijeda, 12.03.2008.

200 pets

Samo pogledajte sliku, ja ništa neću reći ni komentirati... Samo pogledajte sliku:





P.S. nadam se da znate engleski jezik (valjda ćete znati prevesti što piše na slici!).

nedjelja, 02.03.2008.

Napokon...!

Da, evo mene , konačno! Razlog za moje dugotrajno izbivanje sa "zlatne tipkovnice" jest što blogovi troše jako mnogo novca, tj. megabajta, a mi smo bili pri kraju za ovaj mjesec... Ali, evo, došao je (napokon), treći mjesec i sad imamo pet gigabajta za trošenje...
Nije vam baš jasno? Za one kojima nije, objasnit ću: mi koristimo MAX-adsl i za svaki mjesec možemo potrošiti određen broj megabajta. Prije smo za svaki mjesec uplatili paket od jednog gigabajta, koji je koštao 20 kn. Sada, vidjevši da je to jeftinije, kupujemo paket (za svaki mjesec jedan), od 5 gigabajta za 60 kuna! Tako da sad mogu puno, puno više pisati...
Eto... Za ovo vrijeme nije se dogodilo ništa posebno (osim ako sam nešto, kakav već jesam, zaboravio )... Danas nas je posjetio Monyin bratić Mateo... Ja mislim da je on dobar (klasična osobina "svih" ljudi na Zemlji), vrlo inteligentan (iako nema jako dobre ocjene u školi, ali one ne moraju značiti da je netko pametan ili glup), glasan (kakokad, zapravo), druželjubiv, lud za PC, PSP, Gameboy i ostalim igricama, i tako dalje... Nema razloga da se ne družite s njime...

Ako netko ide na neko natjecanje, sretno (Iako je za neke kasno... )!!!
Ako netko negdje putuje, sretan put! Sretno se vratite u domovinu!
Ako netko sutra ili uskoro piše neki test ili odgovara neki predmet, želim vam svu sreću da budu pitanja za koja znate odgovor! (Monyina seka Tina je u subota položila ispit iz... iz... iz... >>Kako se ono zove predmet? Tina, javi!<< Uglavnom, dobila je 4! Bravo, Tina!)
Ako za vas ne vrijedi ništa od ovoga, svejedno, sretno i bye-bye!

petak, 15.02.2008.

Petak

Vjerojatno vam je već dosadilo da postove nazivam po danima, ali želim naglasiti da je danas petak jer ja, kao i Mony, o-b-o-ž-a-v-a-m petak (i subotu, također) !!!
Meni se od jučer do danas (heh) nije dogodilo ništa posebno, osim što me Mony uporno pokušava naučiti da ne čupam i grizem i gužvam tepihe, papuče, cipele, odjeću, papire, kartone, časopise i sve ostalo što se da čupati i gristi i gužvati. A pa što ću, kad mi je to u prirodi?!
Citiram tekst sa stranice Prijatelja životinja ( www.prijatelji-zivotinja.hr ) :

četvrtak, 14.02.2008.

Valentinovo

Kako ste, ljudovi?




Evo, danas je Valentinovo i sve je u tom duhu; Mony kaže da su mnogi u školi nosili nešto crveno , pa su se slale poruke i tajna ljubavna pisma, bila je čak i neka predstava u školi... Bleeeeeeh... Ako mene pitate, to je bezveze. Čini se da se ljubav iskazuje samo na taj dan, 14. veljače. Ako nekoga voliš, onda mu to trebaš pokazivati tijekom cijele godine... A što vi mislite? Nadam se da se slažete sa mnom, najinteligentnijim kunićem na cijeloj Zemlji (hehe)...!
Eh, da, kad već spominjemo planet Zemlju... Mony je otvorila još jedan, novi blog (žao mi je, ali njega ne uređujem ja... Moram se i ja malo odmoriti od pisanja, uostalom, nemam ni vremena; kad ću jesti, spavati, igrati se, trčati, skakati, ljenčariti, itd.? ), o zaštiti prirode, životinja, planeta Zemlje. Evo link: www.naturefriends.com . Pogledajte, ostavite koji komentar da Mony vidi što mislite i to je to... Niš' pun' posla...

Sretno vam Valentinovo!




Znate li da je ovo moj 15. post? Ciao!

P.S. Ovo su sve moja mišljenja (koja pročitate na blogu), što ne mora značiti da su i Monyna. Tako da znate!
P.P.S. Ja želim puuuno komentara!

utorak, 12.02.2008.

Novi dizajn

Evo, nakon dugo razmišljanja, odlučivanja i nagovaranja , moja je Mony napokon promijenila dizajn! (...)
Nadam se da vam se sviđa, jer meni je puuuno bolji nego onaj prije... Pa, što kažete?

Ciao i do sljedećeg čitanja!

subota, 09.02.2008.

Competition

Joj, zaboravio sam pohvaliti moju Mony... Ups... Ma, nema veze... Prošlo je već desetak dana, ali sad ću je pohvaliti... Iako za to već zna cijela škola...
Dakle, 31.01. ove godine moja je Mony putovala u Višnjan. Pitate se zašto? Zato što se u Višnjanu, tradicionalno , svake godine održava međuškolsko natjecanje iz geografije. I pogodite što - moja je Mony, naravno , išla na natjecanje i osvojila - ni manje, ni više nego - prvo mjesto! Prvo mjesto! Iako, da, moram reći da ga dijeli s nekim Višnjaninom... Ali, kažem ja, ipak je prva!
Nego, kako ste mi vi? Također bih iskoristio priliku da ja, osobno, čestitam Tanji, tj. HAppy:)), na pobjedi u natjecanju iz biologije...! Sretno na županijskom! Siguran sam, HAppy:)), da ti dosad nikad nije čestitao jedan kunić...




Ja također uživam u weekendu... Izležavam se, ljenčarim... Jedino sam sad malo ispružio prste da mogu napisati novi post... Mickey također ljenčari, s tim da on nema "pauze" između spavanja (osim jela, naravno), kao što je pisanje posta na blogu.

Dugo vam nisam stavljao naše slike, pa stoga:


Zar nisam lijep?

Ove su dvije slike Mony najljepše:






Ovdje je Mickey, na bunaru.

I još jedna pre-pre-pre-pre-pre-lijepa sličica koju je Mony našla na internetu:





Vidimo se!!!

utorak, 05.02.2008.

Srijeda...

Evo, za samo nekoliko sati će početi srijeda, pa...

subota, 02.02.2008.

Mirna subota

Subota je baš lijep dan. Bar ja tako mislim - svi su doma, nitko ne ide na posao, u školu, itd. I kod mene su svi doma, osim mame, koja je u shoppingu. Danas se i Tina vraća iz Rijeke. Baš se veselim, iako je ja neću vidjeti. Veselim se zato što će je drugi dio obitelji vidjeti - ona dođe tek svaki drugi, a katkad i treći, četvrti, tjedan.
Danas mi je Mony išla kupiti hranu (dvije kutije od 500 g - znači 1 kg - pa znam i ja nešto računati! Mi smo u ovoj obitelji svi vrsni matematičari. ), a da to nije učinila, sutra ne bih imao što jesti. Ali dobro, ne bih uginuo. Jako sam bucmast, ili, kako bi jedna dobra prijateljica moje Mony rekla, elegantno popunjen. Baš lijep i pristojan izraz, zar se ne slažete?
Evo, sad je 20:05 sati i samo što Tina nije došla... Moja Mony će se jako radovati. Ja jako volim cijelu svoju obitelj. Pa, zar se ne sjećate kako sam ih sve pokušavao upozoriti dok je stan bio poplavljen? Ako se ne sjećate, pročitajte što sam napisao 20.12.2007. Bio je četvrtak kad sam to napisao, a u nedjelju nekoliko tjedana prije, točnije, 09.12. u stanu je bila poplava.
Ja osobno mislim, kao i moja Mony, da su obitelj, a time i prijateljstvo i ljubav (oni koji su u tvojoj obitelji mogu ti biti najbolji prijatelji - kao što te i mogu jako voljeti. Ali kažem mogu - zato jer neki to ne znaju... da se radije vratim na ono o čemu sam pričao, jer ova mi tema nije draga...), dakle, da su obitelj, prijateljstvo i ljubav najvažnije stvari u životu . Novac? Pomislili ste na novac? Novac vam nikad neće moći pružiti ono što vam mogu pružiti obitelj, prijateljstvo, ljubav.
A što je uopće pravo, istinsko prijateljstvo? Vjerojatno će neki od vas pomisliti - pa to je jednostavno. Jer prijatelj je onaj koji će ti dati da prepišeš zadaću ako ti treba (i time ti pomoći), prijatelj je onaj s kime možeš tračati, čavrljati, itd. Prijateljstvo je kad prijatelj za drugog prijatelja zna njegove naj-marke, naj-serije, kakvu odjeću i obuću najrađe nosi, itd.

Pot-pu-no krivo! Prijateljstvo je nešto što nije vrijedno ni najvećeg bogatstva, najskupocjenijeg nakita, najhvalevrijednije marke,... Pa ni ljubavi. Istinski prijatelj će ti pružiti onoliko pomoći koliko najviše može u svakom trenutku, to je onaj koji će sve tvoje povjerene tajne čuvati u sebi do groba, onaj koji te ni u jednom jedinom trenutku neće izdati, prevariti, ogovarati, ili nešto četvrto. Ali, istinsko prijateljstvo bit će jedino ako on sve to može učiniti za tebe, i ti za njega. Tek tada to će biti pravo, istinsko prijateljstvo.










Pitam se - postoji li igdje na Zemlji ovakvo prijateljstvo? Vrlo teško pitanje, zar ne? Pronađite prijateljstvo koje podržava sve ove uvjete - nemoguća misija. Ne vjerujem. Ja znam čak nekoliko takvih prijateljstava. Jedno je između moje vlasnice, Mony, i naše sestre, Tine. Zatim između naše bake i njenih dviju unuka - Tine i Mony. Između mene i Mony. Između našeg tate i Mony, Tine ili mene. Između naše mame i njene kćeri. ...
Ukratko, svi smo mi u obitelji odlični prijatelji. Eto kako u obitelji možeš imati prijateljstva. Nadam se da sam upravo objasnio ono što moja Mony nije mogla svojim kolegicama u razredu - kako sestre mogu biti prijateljice? Jer, kao, naravno da sestra voli svoju sestru i sve to... Netočno! Postoje sestre u svijetu koje se uopće ne poznaju, koje se ne vole, koje se non-stop svađaju, itd. To vrijedi za svih u obitelji, ne samo za sestre.

***

Ova je subota protekla vrlo mirno. I večer je mirna, osim što je tata isprobavao nove zvučnike, pa je bilo "malo" bučno. Ako ovo upravo čita moja obitelj, mislim da će odmah shvatiti. Eto, toliko o današnjem danu... Ne brinite se, neću vas više "gnjaviti" svojim filozofijama... Ciao!

petak, 01.02.2008.

Vikend

Mislim da će slika sve reći... Ne znam što bih još mogao napisati... Ja sam dobro, Mickey je dobro, Mony je dobro, svi su dobro... A vi? Kako ste vi?

Uživajte u vikendu! Bye!

srijeda, 30.01.2008.

Slike i sličice

petak, 25.01.2008.

Linkovi...

Pa, kako ste, dragi moji, u Novoj 2008? Skoro pa je već prošao prvi mjesec i došla veljača, maškare , Valentinovo ...
A moja je Mony bolesna. Ima neku virozu, stalno kašlje, kiše... Ali ja sam zdrav kao dren i sad vam pišem, u dugim razmacima...
Usput, mogao bih reklamirati neke web stranice... Možda zaradim nešto novaca... Hehe... Mogu si kupiti koju kutiju krokića za kuniće... Da, i to postoji! A što ste vi mislili? Da će samo ljudi uživati u tim hrskavim grickalicama? Bah!

Dakle, evo nekoliko linkova:

www.howrse.com
www.travian.com.hr
www.furry-paws.com
www.dinoparc.com
www.stardoll.com
Ovo su sve online igre u kojima se registrirate i imate svoj account, igrate (naravno), chatate i dopisujete se s drugim ljudima, posjećujete forume... O svakoj ću navesti nekoliko crtica:

Howrse (www.howrse.com)
- Tu možete imati svoje konje, trenirati ih, hraniti, brinuti se o njima, prodavati ih i kupovati, itd. Možete polagati testove kako biste dobili što veći riding level, tj. jahačku razinu. Na 3. razini možete imati svoj konjički centar...
- Cool, ali ja bih više volio nešto s kunićima!

Travian (www.travian.com.hr)
- Igru počinjete nakon što odaberete svoje pleme, lokaciju i sl., a zatim na upravu dobijete maleno naselje koje može postati najmoćnije i najveće pod vašom upravom. Razvijate ga, dakle, i možete graditi nove zgrade, povećavati njihove razine, ratovati i trgovati s ostalim ljudima...
- Moja Mony jako voli ovu igru ponajviše što za nju ne treba odovjiti previše vremena, već tek toliko da se zabaviš (a ne da ti to postane mučenje). I petnaestak minuta za ovu igru je sasvim dovoljno.

Furry Paws (www.furry-paws.com)
- Možda bi se za ovu igru moglo reći da je mučenje, ako imate previše pasa... Da, ovdje možete imati svoje pse, odgajati ih, hraniti, prijavljivati na natjecanja, trenirati, kupovati, prodavati, itd. Možete imati svoj posao, trgovinu, kliniku, raditi showove...
- Zabavno, ali, kao što sam prije rekao, može biti mučenje ako imate puno pasa. Međutim, ako ih nemate previše, vrlo zabavno!

Dinoparc (www.dinoparc.com)
- Opet , možete imati svojeg Dinosa ili čak njih više, te se boriti s drugim dinosaurima, stjecati nove razine, istraživati Dinozemlju. Počinjete s 10 000 kovanog novca, a svaki dan kad se prijavite, dobijete još 200.
- Dobro je što ima jako puno raznovrsnih vrsta Dinosa. Svaki je jedinstven.
- Sve se vrti oko borbi. Možda će se to nekima svidjeti, ali Mony kaže da joj se baš i ne sviđa.

StarDoll (www.stardoll.com)
- Za ovu stranicu već mnoge cure vjerojatno znaju (bar iz Monynog razreda). Dakle, tu ste kao jedna virtualna papirnata lutka/lutak kojeg uređujete, kupujete mu/joj odjeću, šminku, nakit, stvari za ukrašavanje kuće... Oblačite druge lutke...
- U početku vrlo zabavno, ali kasnije dosadi... Barem je meni tako (pa ipak sam ja z/dečko, što će to meni...?! )!

Još linkova i crtica:

www.freeaddictinggames.com
www.crovortex.com
www.fauna.hr
www.sfcentar.com
www.tardiscentar.com

Free Addicting Games (www.freeaddictinggames.com)
- Tu imate mnogo, mnogo, mnogo raznovrsnih igrica. Jednostavno nemam riječi - samo probajte, istražujte, sigurno postoji bar nekoliko koje su stvorene kao za to da biste ih baš vi igrali!

Crovortex (www.crovortex.com)
- Mony voli ovu stranicu - tu možete pronaći razne igre, filmove, mobitele i ostalo po jeftinim i skupim cijenama (ako imate sreće, za nekoliko mjeseci će se smanjiti cijena najpopularnijih igara - ali kažem, ako imate sreće - moguće je i da se sve rasproda ). Tu se također mogu naći i recenzije, najave, šifre za igre...
- Cool... Mony obožava ovu stranicu.

Fauna.hr (www.fauna.hr)
- Volite li životinje i prirodu, ova stranica je za vas. Kao što i ime ove stranice kaže, ova je stranica posvećena upravo životinjama.
- Moja Mony i ja jako volimo ovu stranicu.

Scifi Centar (www.sfcentar.com)
- Evo, stigli smo do glasovitog Scifi centra. Ovo je centar u kojem se sastaju svi SF-ovi obožavatelji. Ako ste ljubitelj Zvjezdanih staza, Doktora Whoa, svemira, i sličnog, svakako posjetite ovu stranicu.
- Kao šećer na kraju, moram naglasiti kako ovu stranicu uređuje Monina sestra, Kristina Bogović (poznata i kao Tina, Tinchy, Chrisette...), koja je također i glavna urednica na stranici

Tardis Centar (www.tardiscentar.com)
- ...Koja je službena stranica o seriji Doctor Who. Ako vam baš i nije jasno o čemu se radi (u što vjerujem jer ni ja nemam pojma (ovo mi diktira Mony), - serija još nije emitirana na našoj televiziji, a čak nije ni prevedena na naš jezik ), predlažem da pročitate što piše na ovoj web stranici: www.tardiscentar.com/clanci.php?id=103 (hm, mislim da bih mogao i ja ).
- Još jednom naglašavam da je glavna urednica ove službene stranice o seriji Doctor Who Monyna i moja sestra, koja često dolazi vidjeti upravo moj blog (ja sam pravi sretnik među cijeloj porodici dvojezupaca (očito nemate pojma o čemu pričam, koji su to dvojezupci, a ja vam neću objašnjavati pa se jednostavno malo informirajte! ), naša najdraža Kristina Bogović!


Do slijedećeg čitanja!

nedjelja, 23.12.2007.

Sretni blagdani!

Da vam svima Božić i Nova 2008. donesu sreću, zdravlje, ljubav i veselje u domove te da vam se ostvare sve dosad neostvarene želje žele vam:

Pancho, Mony, tata, mama, Tina, baka, teta Karmela i bratić Mateo.

četvrtak, 20.12.2007.

Poplava

Prije jedno... hm, da razmislim... tjedan-dva imali smo poplavu! Pravu poplavu - u stanu! Koju je prouzorčila perilica suđa!
Ja ( ), sam to prvi primijetio; ta, voda je bila ispod mojeg kaveza (!). Počeo sam lupati, skakati, glupirati se i čak sam i zdjelicu s večerom prevrnuo, samo da me njih troje (Mony, tata i mama), primijete. Oni su se čudili meni i non-stop su postavljali retorička pitanja (Pa znam i ja nešto iz hrvatskog jezika! ); "Zašto je on tako nemiran večeras?", "Pa što mu je?", "Pancho, jesi li dobro?"... Nikako da primijete poplavu...
Mony je vidjela nešto veliko i tamno na tepihu (što je bila voda koja se uvukla u njega), ali je mislila da je to sijena. Mama je čula neke čudne zvukove iz perilice za suđe... Međutim, obje su mislile da im se pričinilo, pa nisu ništa poduzele...
Kad sam ja skočio i posebno jako lupnuo stražnjim nogama o pod, svi su me pogledali, a mama je ustala i vrisnula: "Pa što je sad ovo?! " Mislila je na vodu koja je poplavila cijelu kuhinju, blagavaonicu i pola dnevnog boravka (oni nisu primijetili vodu u dnevnom boravku zato što su digli noge na kauč i fotelje). Brzo su svi krenuli pomagati i skupljati vodu. Krivac poplavi je bila - pogađate - perilica za suđe. Ispuštala je vodu (vjerojatno zato što su se neke cijevi izvile ili slično), koju je netom prije koristila za pranje suđa. Tata ju je zatvorio, tako da ne može više primati vodu. Međutim, u njoj je ostalo još puno vode i to je cijelo vrijeme curilo van.
Mama me premjestila na suh dio tepiha i nastavila skupljati vodu . I Mony i tata su također skupljali vodu. Ja sam se umirio. Pritom su razgovarali kako je dobro imati kućnog ljubimca i pohvaljivali me . Pri skupljanju vode morali su premještati kauč, stol, stolice, zamotali su napola mokar tepih i iznijeli ga u hodnik ispred ulaza u naš stan. Sutradan su baka i majstor došli po njega...
Kuća je uskoro (ako se tako može nazvati razdoblje od oko sat-dva , a za koje su vrijeme oni skupljali vodu), bila suha. Svi su se spremili za spavanje, Mony mi je dala omiljenu slasticu, tata mi je promijenio vodu i pripremio me za spavanje te su i oni otišli spavati...

Eto, tako je protekla večer u nedjelju, 9. prosinca.

Bye, bye, do slijedećeg čitanja!

ponedjeljak, 08.10.2007.

Spavaće poze

Dugo me (nas, ako se računa i Mickey. Ali njega ne treba računati, he-he! ), nije bilo... Ne stignem pisati (da, dobro ste pročitali, pisati! A što ste mislili da ja radim?! Da diktiram vlasnici pa ona piše?! Bah! (bez uvrede )). Pa, evo me! Nastavljamo!

Mislim da ne postoji osoba koja se ne bi nasmijala kad bi vidjela kako Mickey i ja spavamo! Naj-nemoguće-zamisliti-poze dok nas dvoje spavamo (svatko na svojem mjestu i dekici/krevetiću). To je nešto presmiješno! Jedna šapa tamo, druga onamo, rep 'vamo, jedno se uho vidi, a drugo ne (Pa gdje li je?!),...


Jedva su me ulovili u ovoj pozi!

Mi spavamo u tako čudnim pozama...! Uh, što li tek lijepo sanjamo!!! Ali to je sasvim osobno i nećemo vam reći. U tajnosti, Mickey i ja smo vrlo dobri prijatelji, (ups! Otkrio sam vam tajnu! Mickey će se ljutiti!), ali to ne pokazujemo. Ne ću vam ništa više reći. Mickey će se ljutiti. Samo ovo: mi se tako i dogovaramo, razgovaramo i svašta još... Ups! Ah, sad je ionako već kasno... A dobro, neću vam više ništa reći, sad za zbilju (!!!), jer će se Mickey naljutiti...


Tko zna što li je sanjao...

Mislim da ću vam sad, kad sam se (konačno!), u potpunosti predstavio (jesam li zaista? Da nisam nešto izostavio? Hmmmm... ), pričat ću vam "normalno"... Što se zbilo taj i taj dan...
O.K., bye, people, and bye people's pets!!!
P.S. Slobodno dajte i vašim kućnim ljubimcima da ovo pročitaju, mi životinje imamo tajni jezik koji nitko od vas, ljudi, ne razumije, a razumije ga svaka životinja! I prenosi se pismenim ili nekim drugim putem! Mi smo jaaaaako pametni, mi životinje, i sve vas razumijemo kad pričate, vičete, itd.
Bye, bye!!!

subota, 22.09.2007.

Moje igračke

I ja imam igračke! Što bih ja bez njih...!
Imam plišance Žuću i Uška, dvije lopte (s kojima igram nogomet protiv Mony i njenog bratića Matea!), vezice koje mi vise na žicama kaveza da ja "ne bih grizao žice" (tako kažu Mony, tata i mama), i još mnogo drugih igračaka.

Najdraže su mi te dvije lopte pomoću kojih igram nogomet. Samo što ja igram glavom, a ne nogama! Jer ja ne mogu gurati loptu svojim slabim nožicama, ali zato imam jaku glavu i čvrsto čelo. Tako barem ja kažem. Često igram nogomet s Mateom i Mony i nerijetko ih pobijedim (ja, sam, njih, dvoje! ). Zatim, volim čupati, gurkati i grickati svoje plišance, ili se jednostavno legnuti i odmarati pokraj njih.


Ja dok sam bio beba i moj prijatelj Zečko


Ja dok navlačim i mučim Uška

Volim ja i navlačiti svoje vezice na žicama, iako mi je draže gristi žice tako da se buka čuje u cijeloj zgradi!

I Mickey ima svoje igračke! To su razne trakice, gumice i slično što on lovi kad mu se baci, kao što psić trči za štapom. Prije se on igrao i s lopticama koje su zvečale, jer su u njima bili zvončići, i sličnim igračkama.


Što se smijete? Što je tako smiješno?

Naravno, najviše se igram i najbolje zabavim u bakinu vrtu. Kad sam ja u vrtu, svi smo u vrtu: Mickey, Mony, Tina, baka, ja,... Tu se svi puno zabavimo, čak i oni koji samo sjede i gledaju nas (one koji se zabavljaju). Pa tko se ne bi nasmijao gledajući kako Mickey i ja izvodimo ludorije? Također, kunići su poznati po svojem, tzv. "zečjem plesu". To je "ples sreće", kako Mony kaže. I ja ga znam plesati! Ta, to je lako. Skačem, trčim kao muha bez glave, izvodim akrobacije u zraku, i sl. Kad god sam sretan, ja ga zaplešem. A najsretniji sam kad sam u središtu pažnje, u bakinom vrtu.

Eto, nadam se da ste se i vi zabavili čitajući kako se mi igramo. Do slijedećeg čitanja, boook!!!

petak, 21.09.2007.

Slastice koje volim i koje sam volio

Da vam sad pričam o slasticama. Mojim omiljenim slasticama.


Obožavam sijeno!

Prije sam volio sve - od mrkvi i peršina do jabuki i banana. Međutim, danas ne... Mrkvice sam jeo kao lud, a jabuke sam ganjao (da, dobro ste pročitali), jer je Monika komadić jabuke držala u ruci i pomicala je, a ja sam trčao za jabukom. Pa bi ona bacila komadić jabuke, a ja >skok!< za njim... Često sam i u koš za smeće skakao. Ali, samo kad bi bio pun. Onda bi ja u njemu jeo i gužvao papire, gurao i grickao kartone,... To mi je bila omiljena razonoda. Međutim, sad sam postao prevelik za koš...šmrc... Obožavao sam žvakati papire, kartone, časopise, omote od ploča, Monikine knjige za školu,... Ipak, najslađe mi je bilo jesti mrkve, peršin, maslačke, djetelinu, bananu, jabuku. No sada više ne volim ni mrkve, ni jabuke. Ovo ostalo još da, ali manje nego prije. Sada volim grožđe, krokete za kuniće, kukuruz,... Često sam i brstio mamino cvijeće i bilje, ali ih je sad sve odreda poredala na uzvišene dijelove...!


Neka mi netko makne tu bubu iz jela! Mrzim bube! Ali volim sjemenke!

Monika mi je za svaki rođendan radila pravu, rođendansku tortu! Od mrkvi, sjemenki, peršina, zečjih kroketa, kukuruza,... Svega pomalo. Ja sam uživao dok sam je jeo. Također je u "tortu" stavila i svijećice (nije ih upalila, zato što je znala da bih ih ja srušio i onda bi bilo svašta...).


Mljac, torta!

Eto, sad vidite kako ja fino papam...! Vidimo se!

četvrtak, 20.09.2007.

Moje prijašnje (ne)zgode

Ajme, koliko sam ja već toga "preživio"... Ispričat ću vam nekoliko svojih (ne)zgoda!


Ja i moji prijatelji: Uško i Žućo. Pa sad pogađaj tko je točno plišanac.

Moja vlasnica Monika svaki dan čisti moj kavez i pere moj WC (da, ja imam svoj WC, kao mačke kutiju s pijeskom, samo je moja "kutija" s piljevinom). Taj dan sam ja trčkarao i skakutao po stanu, a ona je čistila moj kavez i WC (WC je u kavezu). Iza Monike bila je jedna kutijica puna finih zečjih kroketa... Mljac! Polako sam se došuljao do kutijice, zgrabio ju prije nego što je to Monika mogla primijetiti i odskakutao s njom. Nažalost, kutijica nije imala poklopca, i svi su kroketi ispadali iz nje te za mnom ostavili jasan trag. Mama je viknula: "Lopov!". Monika me primijetila i brzo našla, bio sam iza naslonjača. Sakrio sam se od srama zbog neuspjele krađe, a ona je počela skupljati sve one kroketiće koji su ispali...

Zatim...hm...što da vam ispričam?...aha! Kad sam prvi put došao u vrt Monikine bake...

Monikina baka ima veeeeliku kuću i još veći vrt (ima i bazen, i apertmane za turiste!), pa u toj velikoj kući živi s Monikinom sekom Tinom i njenim crnim mačkom Mickeyem (točnije, crnom agentom 007 'mijau'. Tako bi Tina rekla. A ovako bih ja rekao: crna zvijer ogromnih, oštrih zuba koja vitlanjem svojeg repa ruši sve oko sebe. A Monika bi rekla ovako: slatki, crni mačić koji nevino prede svaki put kad ga pogladiš. Pa si ti sad misli!).


Odmor u hladu

Dakle, kad sam ja prvi put došao u taj veliki vrt, i Mickey me ugledao, Monika, Tina i baka su se uplašile. Pa su odlučile upoznati nas ovako: Monika drži mene u naručju, a Tina Mickeya. I tako, Monika mene drži u rukama, Tina drži Mickeya i polako se približavaju jedna drugoj. Ja sam bio miran i gledao Mickeya. A Mickey, Mickey se uplašio (!), iskočio iz Tininog naručja i pobjegao... Tako da sam ja bezbrižno skakutao vrtom, grickao travu i maslačke,...

No, jednom me Mickey odlučio - uloviti! Tu je bila samo Monika, nije bilo ni Tine, ni bake. one su bile u kući. Gleda Monika kako ja skakućem, a Mickey me promatra. Odjednom Mickey skoči i počne juriti za mnom. Međutim, ja sam bio brži, Mickey se brzo umorio i prestao me loviti.


Mickey me špijunira

Otada me više nije pokušao loviti, iako ga ja često izazivam. Mickey leži na travi, a ja mu se došuljam s leđa, bocnem ga njuškicom u leđa ili rep i dadem petama vjetra. Mickey , jasno, iznervirano skoči, ali ja sam dotad već na drugom kraju vrta... No obično nas dvoje u miru ležimo jedan pokraj drugog (razmak između nas najmanje pola metra!).

Kad Monika odluči da trebamo ići kući, jaaako se namuči da me uhvati. Ja bježim, trčim brzinom strijele, provlačim se između granja i grmlja, a ona, jadna, visoka ne može za mnom... Često joj Tina pomaže u hvatanju mene, no ni one dvije mene jednog ne mogu uloviti! Tek kad se ja umorim, a do tada "lov" može potrajati... Gledanje kako Monika i Tina pokušavaju mene uloviti ljeti zabavlja turiste koji "lov" gledaju kroz prozore i na balkonima svojih apartmana. Kad me njih dvije uspiju uloviti, Monika me stavi u mali, zeleni, transportni kavez.

Kad dođem kući, odmah uskočim u kavez i počnem piti vodu. Monika me tada promatra kako sam prljav... Inače sam ja, rekao bih, najčišći kunić na svijetu, imam prekrasno, održavano krzno, ali kada se vratim iz vrta, dođem kući sav prljav. Blatna njuškica, blatne šapice, trava u krznu... No već za dva-tri dana opet sam čist.

To je sve za danas! Vjerojatno ću doći i sutra, zato budite tu!

utorak, 18.09.2007.

Moj prvi post

Zdravo svima, a poseban pozdrav zekoljupcima!
Ja sam jedan 'mali' (imam skoro dvije kile!), zeko kojem je ime Pancho. Imam dvije godine, a na Uskrs ću imati tri! Vlasnica mi je Monika, koja sad ide u šesti razred, jaaaako je dobra, katkad stroga (kad sam ja zločest ), ali ima(mo) cool family! Tu su: tatek, mama, Monikina seka Tina, njen mačak Mickey (koji se u početku mene bojao !), baka, Monikin bratić Mateo, itd.
Ovo je moj blog i pisat ću vam o svojim nepodopštinama, avanturama, (ne)zgodama,... Stavljat ću vam i moje i Mickeyeve slike (ovo skroz dolje nije moja slika, a pogotovo ne Mickeyeva! ). To bi bilo sve za danas, ali ću se vjerojatno već sutra vratiti! Pa, nadam se da ćete se zabaviti! BoK!